Makar i loša, poezija uravnotežuje mozak

Američki znanstvenici potvrdili su ono što mnogi autori dnevnika, pa i ozbiljnijih spisateljskih radova, odavno znaju – pisanje, bez obzira na kvalitetu napisanog, ima terapeutski učinak, a ispisivanje osjećaja na papir svojevrsna je regulacija osjećaja
Pisanje blogova, pjesama, romana ili dnevnika, dokazali su američki znanstvenici predvođeni neurologom dr. Matthewom Liebermanom sa Sveučilišta u Kaliforniji, dovodi do smanjenja anksioznosti i tuge i ima katarzičan učinak. U istraživanju učinka pisanja na ljudsku psihu dokazali su da pisanje pojačava aktivnost dijela mozga odgovornog za samokontrolu, a pritom umanjuje emotivnu zbrku i aktivnost dijela mozga odgovornog za emocije.

Tim doktora Liebermana objavio je svoje istraživanje na predavanju 'Pretakanje osjećaja u riječi' održanom pred Američkim udruženjem za napredak u znanosti (American Association for the Advancement of Science). Istraživanje su vršili na uzorku od 30 ispitanika čije reakcije su pratili dok su pisali o nekom problemu, strahu ili fobiji koja ih muči, prenose inozemni mediji.

Od podataka dobivenih istraživanjem istaknuli su još da kvaliteta napisanog ni na koji način ne utječe na terapeutski učinak pisanja, da su rezultati bolji piše li se olovkom,a ne na računalu te da je bolje pisati što jednostavnije i bez previše opisivanja, što autora može navesti na ponovno proživljavanje problema koji opisuje.

Dr. Lieberman je istaknuo da će znanstvene spoznaje koristiti u liječenju socijalnih strahova i fobija.