ALICIA U ZAGREBU

Superžena u svijetu dosade i adrenalina
Još jedan koncert još jedne velike zvijezde u Domu sportova – Alicia Keys napunila je dvoranu i oduševila okupljene svojom verzijom komercijalnog, tradicionalnog, preproduciranog, a opet hvaljenog soula i R&B-ja


Unatoč problemima s razglasom Alicia Keys oduševila je krcatu Ledenu dvoranu Doma sportova (+ Kliknite na sliku za uvećanje )


Dugo vremena sam se trudio shvatiti zašto svijet toliko voli gđicu Keys – osim nekoliko pjesama koje ostaju zalijepljene za uho, djevojka čiji se identitet uglavnom svodio na medijsku poštapalicu 'mlada, lijepa i talentirana' svoju je mladost, ljepotu i talent manje-više trošila na 'bezličnu dosadu', ali barem nije toliko patetična kao Mary J. Blige kad pjeva hit singlove.




Alicia je mudro izbjegla previše demonstrirati svoju sposobnost tarzanolikog urlikanja, zbog čega ju je u svakom pogledu lakše slušati nego jednu Mariah Carey ili Beyonce u gospel modu, a mirno je prešla i preko problema s razglasom, koji su se zaredali pred kraj showa







No ako već mogu birati, moje uho uvijek će prije otići drugim neo soul ikonama, kao što su Erykah Badu, Jill Scott, Ursula Rucker i Lauryn Hill.

Alicia Keys nikad nije bila loša, ali je isto tako uvijek bila jedna od onih pjevačica koju su hvalili i obožavali najbezličniji glazbeni tradicionalisti, kao i oni koji inače baš i ne slušaju soul i R&B, ali vole glumiti da kuže stvari kada im 'ugledni' dosadnjakovići objasne da ih trebaju shvatiti.

Nešto kao fenomen Norah Jones, recimo – uvijek se možete pretvarati da volite jazz zato što ste bili na njezinom koncertu iako svi dobro znamo da to baš i nema veze sa stvarnim stanjem stvari.

Kao idealan izvođač za Grammyje (11 osvojenih komada) i elitni mainstream koji uvijek više cijeni impotentnu tehnikaliju nego faličnu strast, Alicia je bila i ostala onaj dio američke 'estrade' koji 'mlad, lijep i talentiran' prodaje kao važniju stvar od biti jednostavno – 'zanimljiv'.


Kako ste? - upitala je je na hrvatskom oduševljenu masu Alicia Keys (+ Kliknite na sliku za uvećanje )


Drugim riječima, Alicia Keys u neku rukuje MTV-jev izvoz koji se predstavlja pametnijim nego što jest, retro-R&B-soul skrojen po mjeri prosječnog glasača Grammyja i društveno poželjni komad uvoza kulture koja u posljednje vrijeme, bez obzira na to što se radi o politički manje korektnim dijelovima spektra (50 i Snoop) bez većih problema uspijeva napuniti zagrebačke koncertne dvorane.

I onda, kakva je Alicia Keys bila u Zagrebu? Uzbudljiva, romantična i spektakularna ili uspavljujuća, školski pedantna i dosadna? I je li uspjela privući jednako puno ljudi kao i kolege koji su do sada pohodili Dom sportova? Je li me uspjela preobratiti u vjernika koji skrušeno moli na oltaru Superžene?


Svoje mjesto u prvim redovima našao je i Jacques Houdek (+ Kliknite na sliku za uvećanje )

Rekli bismo da nije bilo loše. Zapravo, bilo je iznad očekivanja, baš kao i količina publike – visoka cijena ulaznice (300 do 700 kuna) nije stala na put tome da Dom sportova bude gotovo pun, što će reći da je koncertu od Ljudevita Grgurića -Grge preko Jacquesa Houdeka, pa sve do jednog Gordana Penave - Pište prisustvovala cijela postojeća hrvatska gornja srednja klasa, dakle njih sedam, osam tisuća.

Većinom mladih i lijepih djevojaka te mladih i simpatičnih parova. U nekim trenucima činilo se da bi Valentinovo bio bolji datumski odabir nego ova rana jesen.


I u velikim prostorima Alicia uspijeva zadržati klupski duh opuštenosti pjevajući s lakoćom (+ Kliknite na sliku za uvećanje )

Najpozitivnija stvar u nastupu Alicije Keys njezina je sposobnost da i u ovako velikim prostorima zadrži klupski duh opuštenosti, pjevajući s lakoćom i koordinirajući bend čije su se intervencije u postojeći materijal rastezale od zabavnog maratonskog kubana džemanja do rasplesanog R&B prangijanja i prebiranja po intimnom jazzu.

Utoliko su pjesme dobile novu energiju i najbolje 'kliknule' onda kada (pa naravno) su privukle participaciju publike u svoju korist, što se s najboljim efektom dogodilo u (pa naravno) najvećim hitovima, poput A Woman's Worth, Superwoman ili eksplozivne završnice s dva bisa za koji je predvidljivo ostavljen i Fallin.

Alicia je mudro izbjegla previše demonstrirati svoju sposobnost tarzanolikog urlikanja, zbog čega ju je u svakom pogledu lakše slušati nego jednu Mariah Carey ili Beyonce u gospel modu, a mirno je prešla i preko problema s razglasom, koji su se zaredali pred kraj koncerta.


Nije dobra kao Erykah Badu, ali nije ni druga liga - Alicia Keys u Zagrebu (+ Kliknite na sliku za uvećanje )

Ova dama, koja je još ljepša uživo nego na slikama, zvuči moćno i kada solo prebire po klaviru, kao u impresivnoj izvedbi How Come You Don't Call Me Anymore, dok debilne vizualizacije na Your Secrets (zbirke njezinih fotografija, valjda pobranih s Google Images letaju ekranom, a nedostaju samo fotke s ljetovanja i prvog rođendana...), kao i nagli, ali kratki pad atmosfere negdje na sredini više od sat i pol duge svirke, čine lošiju stranu iskustva.

Red dosade, red zabave, red pričanja, red pjevanja – nije loše, ali nije ni ekstatično dobro.

Ali u konačnici, shvatio sam da zapravo imam veći problem sa statusom Alicije Keys u popularnoj kulturi nego s njezinom glazbom, iako bih i sada iste sekunde prodao ovih sat i pol za barem pola sata klupskog nastupa jednog Raphaela Saadiqa ili Erykah Badu. No to je već neka druga priča...



Velimir Grgić
subota, 11.10.2008.