Vojna i Državna bezbjednost Srbije 2001. bile su na dvije strane: Koštunica tražio da vojska upadne kod Đinđića

Kada je poslije 5. oktobra 2000. godine Vlada Srbije počela da razotkriva zločine počinjene tokom devedesetih i kada je počela da hapsi ratne zločince, pripadnici službi bezbjednosti, u pokušaju da zaštite sami sebe, neprestano su kreirali afere.
U neprestanom sukobu Vlade Srbije na čijem je čelu bio Zoran Đinđić i Kabineta predsjednika Savezne Republike Jugoslavije Vojislava Koštunice formalni i neformalni centri tajne policije imali su presudne uloge. To je bila atmosfera u kojoj je 12. marta 2003. godine ubijen premijer Srbije.

Vojna i Državna bezbjednost 2001. bile su na dvije strane. Tada se, između ostalog, desila i afera "četvorožilni kabl" kada su članovi Kabineta Vojislava Koštunice tražili od vojske da upadne u prostorije Vlade Srbije, jer su sumnjali da članovi Vlade prisluškuju predsjednika SRJ. U junu te godine u kabinetu načelnika Generalštaba Nebojše Pavkovića sastao se kolegijum kako bi se razmotrilo da li da postupe po nalogu. Na sastanku je bio i general Aleksandar Vasiljević, koji danas kaže da su oni tražili da vojska upadne unutra. Do upada zbog protivljena generala nije došlo, a Vasiljević sada otkriva da se još tada ispostavilo da su o akciji povodom navodnog prisluškivanja, bez znanja načelnika Vojne službe, prvo razgovarali tadašnji zamjenik načelnika Aco Tomić i predsjednik Koštunica. Iako je akcija mogla da ima nesagledive posljedice po zemlju, Aco Tomić je poslije ovog događaja ukazom Koštunice imenovan za načelnika KOS, čime je Vojna služba u potpunosti bila pod direktnom kontrolom predsjednika SRJ.